Narkomanija i problemi sa drogom

Samo reci ne!

Poslednjih nekoliko godina narkomanija u romskim mahalama u Srbiji poprimila je epidemijske razmere, a broj konzumenata droga i psihoaktivnih supstanci dramatično je uvećan. Najveći problem Roma u Srbiji nije više stanovanje ni obrazovanje već dramatično uvećana narkomanija. 

Socijalni problemi, ekstremno siromaštvo i nizak stepen zdravstvene kulture utiču  na ugroženost romske populacije i čini ih, između ostalog, i podložnim korišćenju narkotika i psihoaktivnih supstanci.

Pređena je crvena linija

Najčešće se, zbog dosupnosti i materijalnog stanja  kupuje droga lošeg kvaliteta. Konzumenti droga i psihoaktivnih suptanci su deca, mladi istariji. 

Romi zavisnici, nejčešće koriste lake droge(kanabis, spid, skank…),  jer je jeftina  i lako dostupna. Zavisnici često zbog asocijalnog stanja u kome se nalaze ne vide izlaz iz situacije, a zbog siromaštva i nedostaka novca za kupovinu narotika podložni su činjenju krivičnih dela, najčešće krađa. Konzumenti droga I psihoaktivnih supstanci su često nasilni i počinioci su vršnjačkog nasilja i nasilja u porodici. Prema istraživanju organizacije ROSA koja je vršena u romskim naseljima u Leskovcu(2022.-2023.) ovakvo stanje zabrinjava stanovnike, plaše se za bezbednost svoje dece jer lako mogu biti meta konzumenata I dilera droge, koje ima i među romskom populacijom. Takođe, zabrinjava ih nasilno i asocijalno ponašanje takvih lica, jer doprinose porastu  nasilja, krađe i kriminala.

Često, konzumenti droga i psihoaktivnih supstanci su bez podrške i razumevanja problema u kome se nalaze, tako da nemaju podršku porodice i društva. Mnogi od konzumenata imaju problem sa zdravljem zbog uzimanja narkotika i psihokativnih supstanci.

Kako prepoznati narkomana i koji su simptomi narkomanije?

Treba istaći da, koliko god da se razlikuju po svojim efektima, konzumacija bilo koje droge izaziva niz posledica koje su zajedničke za svakog zavisnika. Stoga, ako se pitate „kako proveriti da li se neko drogira“, odnosno koji su simptomi narkomana, znajte da postoje određeni indikatori koji nesumnjivo ukazuju na zloupotrebu i prekomerno korišćenje droge.

Ali, koju god psihoaktivnu supstancu da zloupotrebljavaju, zajednička crta svim narkomanima jeste ignorisanje i zapostavljanje svih obaveza koje su do momenta korišćenja droge imali. Sve ostale životne sfere prestaju da ih interesuju. Za zavisnike jedini cilj postaje nabavka nove doze željenog narkotika. Osoba tada zapostavlja brigu o sebi, kao i o sebi bliskim osobama. Porodica zavisnika ne može odmah sa sigurnošću znati da li on koristi ili ne nedozvoljene supstance. Štaviše, može proći relativno dugačak vremenski period (više meseci, pa i godina), da bi porodica posumnjala da problem sa narkoticima postoji. Zato jedno od češćih pitanja zabrinutih članova porodice jeste „kako prepoznati narkomana u kuci“.

Svakako, mali znakovi i simptiomi mogu ukazati na postojanje zavisnosti i korišćenje narkotika, ali neretko se dešava da najbliže osobe zavisnika tu činjenicu ignorišu – svesno ili nesvesno. Ono što omogućava zavisniku da problem zavisnosti bude samo veći jeste uzajamno veliko poverenje. Međutim, u jednom trenutku, kada se pojave očigledni simptomi, ignorisanje postojanja bolesti zavisnosti postaje praktično nemoguće.

Kako prepoznati narkomana i promene u ponašanju

Pored fizičkih promena, postoji i drugi faktor koji može dati odgovor na pitanje kako prepoznati narkomana. Tu govorimo o bihejvioralnom faktoru, odnosno u vidnim promenama u ponašanju zavisnika.

Naime, kada zloupotreba psihoaktivnih supstanci postane primarni cilj zavisnika, onda se javljaju i novi životni prioriteti i osećanja koja kontrolišu ponašanje zavisnika. Zloupotreba narkotika dovodi do brzih i primetnih promena u odnosu na ono što se ranije smatralo „normalnim“ za tu osobu. Ranija interesovanja, hobiji, dnevne aktivnosti i rutine se zapostavljaju. Odnosi sa porodicom i prijateljima postaju zategnutiji. Osoba počinje da gubi osećaj za samoprocenu i samokontrolu. Drugim rečima, zavisnik postepeno počinje da precenjuje sebe u komunikaciji sa drugima.

Posledično, njegovo ponašanje počinje da bude iritantno i provokantno, što dovodi do rasprava, verbalnih, a ponekad i fizičkih konflikata. Kakav god da je ishod konflikta, zavisnik će uvek smatrati da je u pravu i da ni u čemu nije pogrešio. Na taj način narkoman, na svesnom ili nesvesnom nivou, laže sebe i tu počinje odsustvo dodira sa realnošću.

Pogledajmo sada neke od promena u ponašanju koje su zajedničke narkomanima.

Svaki put kada zavisnik uzima novu dozu narkotika, on ima veliki nagon, odnosno žudnju za uzimanjem psihoaktivne supstance u dozi većoj nego prethodni put. Dakle, bolest zavisnosti ogleda se u neposobnosti osobe da kontroliše sebe i svoje ponašanje. Čak i ako sam sebi postavi određene limite, gotovo je nemoguće da ta ograničenja i ispoštuje.

Zloupotreba psihoaktivnih supstanci u potpunosti menja sistem nagrađivanja u mozgu zavisnika. Kao što smo više puta istakli, oblasti koje su nekada interesovale zavisnika, sada u potpunosti padaju u drugi plan. Zavisnik gubi volju i motivaciju za hobijima i interesovanjima koja su ga ranije zanimala. Osoba svoju energiju i pažnju usmerava ka nabavljanju novih doza narkotika.

Brojne psihoaktivne supstance i narkotici, kada se unose u prekomernim količinama, narušavaju sposobnost osobe da upravlja svojim emocijama. Ekstremna uznemirenost, iznenadna apatija i deprimiranost, sklonost ka agresivnom ponašanju, bes i iritabilnost mogu biti simptomi narkomanije. Ako osoba, koja je u normalnim okolnostima pribrana i smirena, sada odjednom deluje manično, ili ako je u pitanju optimista koji se suočava sa iznenadnim naletima depresije – to mogu biti neki od odgovora na pitanje „kako prepoznati narkomana“.

Kada osoba konzumira narkotike, onda je njeno ponašanje izolujuće, odnosno ona počinje da se povlači u sebe. Korisnik neretko doživljava osećaj straha ili stida od društvene stigme, što dovodi do toga da ponašanje zavisnika bude tajnovito i misteriozno. Ako se pitate „kako prepoznati narkomana u kuci“, onda možete obratiti pažnju na sledeće znakove:

 

Osoba provodi dugo vremena u svojoj sobi, često zaključana;

Osoba obavezno zaključava vrata kada ulazi ili izlazi iz svog privatnog prostora (sobe);

Osoba ne želi da podeli sa ukućanima detalje o mestima na kojima je bila ili o ljudima sa kojima se viđala kada nije bila kod svoje kuće;

Osoba više ne želi da odgovara na pitanja ljudima kojima je do tada najviše verovala.

Neprijateljski stav i odbrambeno ponašanje kada se pojave teme neprijatne za zavisnika mogu ukazivati na postojanje narkomanije. Drugim rečima, zavisnika često odlikuje uvredljivost koju njegova porodica i prijatelji ne mogu da razumeju. On, lažući samog sebe, smatra da ga ljudi ne vole, da mu ne veruju, da ga ne razumeju ili, pak, vređaju. Osoba koja pokušava da sakrije zavisnost ume da reaguje sa agresivnim promenama raspoloženja. Uprkos dobronamernim savetima, često osoba misli da ga porodica i prijatelji ugnjetavaju.

Već smo naglasili da osoba koja zloupotrebljava narkotike gubi sposobnost samospoznaje i samoprocene. U zavisnosti od vrste psihoaktivne supstance koju konzumira, njegov osećaj „uzvišenosti“ može biti praćen euforijom, paranojom, osećajem nadmoćnosti ili neranjivosti. Upravo ove senzacije mogu zavisnika dovesti u nepromišljene ili opasne situacije. Naročito je u tom pogledu simptomatično ponašanje narkomana u krizi (stanje kada zavisnik naglo prestane sa konzumiranjem narkotika).

 

Apstinencijalna kriza sa sobom povlači fizički, psihički i emotivni stres koji dovodi do nasilnog, iracionalnog i nesmotrenog ponašanja. Tada zavisnik ne bira načine i sredstva da zadovolji svoju žudnju za narkoticima koji ga ispunjavaju. Zbog toga se može desiti da narkoman dođe i u sukob sa zakonom.

 

Posledice zloupotrebe narkotika mogu biti i psihički problemi, kao što su anksioznost i depresija. Osoba može koristiti psihoaktivne supstance, misleći da će to „rešiti“ ove mentalne poremećaje, ali efekat je izvesno suprotan, odnosno simptomi anksioznosti i/ili depresije se samo pojačavaju.

Kompulzivna i hronična zloupotreba droga dovodi do promena u navikama spavanja korisnika. I stimulanti i depresanti menjaju aktivnost hormona koji su zaduženi za regulaciju umora i budnosti. Dakle, ako osoba, van svog uobičajenog režima, spava duže nego obično ili ostaje do kasno budna, naročito u apstinentskoj krizi, to može ukazivati na problem narkomanije.

 

Kako prepoznati narkomana po vrsti narkotika koji konzumira? 

Nabrojali smo neke zajedničke karakteristike, odnosno znake po kojima se mogu prepoznati narkomani. Međutim, u zavisnosti od psihoaktivne supstance koju konzumiraju, pojedini simptomi se mogu razlikovati. Zato ćemo vam sada predočiti neke od simptoma koji karakterišu zavisnike od kokaina, heroina, marihuane i spida (derivati amfetamina).

Kako prepoznati narkomana na kokainu?

Kokain, kao stimulant, osobu čini više euforičnom i budnom. Ako se pitate kako prepoznati narkomana na kokainu, odnosno kako prepoznati kokainskog zavisnika, evo nekih od simptoma:

  • Energičnost;
  • Osetljivost na dodir, zvuk ili svetlo;
  • Nemir i razdražljivost;
  • Visok krvni pritisak, povišena telesna temperatura;
  • Proširene zenice;
  • Gubitak apetita;
  • Nepravilan rad srca (brži otkucaji).

Ukoliko imate bilo kakvu nedoumicu po pitanju ove tematike, odnosno ako niste sigurni kako prepoznati zavisnost od kokaina, u svakom trenutku nas možete pozvati za besplatan savet.

Kako prepoznati zavisnika od marihuane?

Marihuana je halucinogena i jedna od najkorišćenijih droga današnjice. Ako želite da znate kako prepoznati zavisnika od marihuane, evo nekih uobičajenih znakova:

  • Suva usta i krvave oči;
  • Povećan apetit;
  • Poremećaj ravnoteže, motoričkih sposobnosti i koordinacije;
  • Odloženo vreme reagovanja;
  • Insomnija;
  • Osećaj umora ili letargije;

Kako prepoznati narkomana na heroinu?

Heroin, bez ikakve sumnje, predstavlja najadiktivniju drogu. Za vrlo kratko vreme i posle samo nekoliko korišćenja dovodi do zavisnosti, a kada osoba naglo prestane sa konzumacijom ovog narkotika nastupa heroinska kriza. Ako želite da znate kako prepoznati narkomana na heroinu, predstavljamo vam neke od uobičajenih znakova korišćenja heroina:

Kratkotrajni neželjeni efekti

  • Euforija;
  • Suva usta;
  • Topla koža;
  • Osećaj da su ruke i noge teške;
  • Svrab;
  • Povraćanje i nervozni stomak;
  • Nejasne misli.
  • Dugotrajni neželjeni efekti
  • Ispucale vene;
  • Nesanica;
  • Infekcije kože i srčanih zalistaka;
  • Bolesti jetre i bubrega;
  • Psihički problemi;
  • Bolesti pluća, kao što su upala pluća ili tuberkuloza;
  • Menstrualni problemi i pobačaj.

Kako prepoznati zavisnika od spida? 

Spid (speed) je droga koja obuhvata širok spektar psihoaktivnih supstanci iz porodice metamfetamina. Tačnije, spid se odnosi na raznorazne derivate amfetamina (sintetički amfetamini koji se nazivaju metamfetamini). Efekti amfetamina i metamfetamina su slični, samo što su kod metamfetamina, odnosno spida znatno jači. Ako imate nedoumicu „kako prepoznati zavisnika od spida“, predstavljamo vam neke od uobičajenih simptoma korišćenja ovog narkotika.

  • Budnost;
  • Pričljivost;
  • Povećana koncentracija;
  • Ubrzano disanje;
  • Smanjen apetit;
  • Povišena telesna temperatura;
  • Povišen krvni pritisak;
  • Povećan libido;
  • Poteškoće sa spavanjem.

Narkomanija kod mladih 

Kada su u pitanju bolesti zavisnosti, jedan od gorućih i sverastućih problema današnjice na globalnom nivou jeste narkomanija kod mladih. Postavlja se pitanje – kako uočiti da mlad čovek ima problema sa zloupotrebom droge, odnosno sa zavisnošću?

Naime, mlada osoba koja koristi nedozvoljene supstance ima utisak da je našla izvor zadovoljstva koji joj pomaže da bolje od svojih prijatelja ili porodice razume svet oko sebe. Zato mlad čovek, tinejdžer, koji se bori sa zavisnosću, misli da ga ljudi oko njega ne shvataju i ne razumeju. U prvim fazama kompulzivne upotrebe narkotika, mlada osoba sklona je laganju o bilo kakvoj konzumaciji. Tada ona daje sve od sebe da sakrije problem i loše navike. Međutim, kako stepen bolesti zavisnosti raste, mlad čovek prestaje da troši snagu na laganje porodice i prijatelja. Više mu nije stalo šta će drugi ljudi misliti o njemu. Čak i ako želi da sakrije bilo kakve naznake zavisnosti, to čini na neuverljiv način.

Mlad čovek koji pati od zavisnosti takođe smatra da su im članovi porodice nešto dužni, a da pritom on nema obavezu da isto to uzvrati. Što mu porodica više popušta, situacija postaje problematičnija. To je zato što tinejdžeri zauzimaju defanzivan stav, sa burnim reakcijama i čestim negodovanjem. Kao što smo i ranije istakli, u ovakvim i sličnim konfliktnim situacijama, mlada osoba misli da je jedina u pravu i sebe smatra neshvaćenom (pogrešna samoprocena). Egoistični postupci, usredsređeni samo na sebe, uz zanemarivanje saveta najbližih osoba, mogu biti indikator da je mlada osoba razvila problem narkomanije. Štaviše, dešava se i da najdobronamernije savete doživljava lično i kao napad na njegovu ličnost.

ISPRAVNI POSTUPCI I GREŠKE RODITELJA

U čemu roditelji greše?

  • Veruju da su deca dovoljno odrasla i samostalna čim napune 14, 15, 16 godina.
  • Ne razgovaraju sa svojom decom i ne znaju šta im je važno, šta ih raduje, a šta čini nesrećnim i malodušnim.
  • Ne daju dovoljno informacija o drogama, misle da će to uraditi škola i društvo.
  • Zauzeti su svojim poslovima.
  • Nedovoljno vremena provode sa decom.
  • Izbegavaju suočavanje sa problemima koje imaju sa decom.
  • Stide se da priznaju da imaju probleme i da ne umeju da ih reše.
  • Zameraju dobronamernoj okolini koja ih na to upozorava.
  • Ne traže pomoć stručnjaka kad im je potrebna.

U čemu roditelji ne greše?

  •  Što vole i brinu o svojoj deci i trude se da ih razumeju.
  • Što vole da znaju sa kim se druže njihova deca.
  • Što ih interesuje kako deca provode vreme u školi i van nje.
  • Što hoće da ih nauče svim pametnim stvarima koje oni znaju.
  • Što znaju da decu ne treba “štititi” od problema, nego im treba pomoći da nauče kako da ih rešavaju.
  • Što znaju kad su deci potrebni, a kad mogu nisu. 

Ako imate sumnje da vaše dete ima problem sa zavisnošću, obratite pažnju na to gde izlazi noću, koliko se dugo zadržava u gradu, sa kim se druži i kako to utiče na njegov učinak u školi.

Ako i dalje niste sigurni kako prepoznati narkomana, obratite se stručnim licima iz organizacije ROSA.

Oblast projekta:

Socijalna zaštita

Teritorija na kojoj se realizuje projekat:

Grad Leskovac

Cilj Projekta:

Doprinos unapređenju pristupa, prevenciji i suzbijanju nasilja nad Romkinjama u porodici i partnerskim odnosima putem informisanosti i edukacije o rodno zasnovanom nasilju u gradu Leskovcu.

Donator:

Program "PRO - Lokalno upravljanje za ljude i prirodu“, koji zajednički sprovode agencije Ujedinjenih nacija u Srbiji - UNOPS, UNICEF, UNFPA i UNEP, u saradnji sa Vladom Republike Srbije.